Zelena akcija je održala skup u Novinarskom domu u Zagrebu 26. siječnja 2023. godine. Na skupu je predstavljen dokument ‘Studija deplinofikacije Republike Hrvatske’ koji je za Zelenu akciju izradila Udruga za održivi razvoj energetskih sustava. Zanimljivo je da autori Studije za prirodni plin rabe naziv fosilni plin, iznoseći da je modeliranjem razvoja energetike Republike Hrvatske pokazano da je moguće fosilni plin zamijeniti obnovljivim izvorima do 2035. godine, uz povrat troškova do 2037. godine.

Iz izlaganja na skupu proizlazi da autori Studije drže da je prirodni plin ekološki neprihvatljiv energent s negativnim utjecajem na ljudsko zdravlje. Odbacuje se uloga prirodnog plina kao goriva u tranzicijskom razdoblju, osim djelomično u segmentu proizvodnje električne energije, pri čemu se svrstava na razinu štetnosti ugljena u pogledu utjecaja na okoliš i globalno zagrijavanje.

Izrečeni stavovi o prirodnom plinu prethodili su prezentaciji ‘Studije deplinofikacije Republike Hrvatske’. Sadržajno, predmetna je Studija obuhvatila segmente industrije, toplinarstva i proizvodnje električne energije, dok transport nije detaljnije razmatran. Istaknuta je uloga OIE kao alternativne i potpune supstitucije za prirodni plin u idućih desetak godina. Nadalje, fokus je stavljen na područje Gradske plinare Zagreb („s udjelom od 39 % u ukupnoj potrošnji u kućanstvima“).

Autori ‘Studije deplinofikacije Republike Hrvatske’ zalažu se za deinstalaciju plinskih bojlera u korist novih tehnologija i priključka na toplinski sustav. Nadalje, ističu gustoću potrošnje toplinske energije kao ključni parametar za definiranje zona u kojima će se provesti širenje postojeće toplinske mreže ili izgradnja novih centraliziranih toplinskih sustava.

U ‘Studiji deplinofikacije Republike Hrvatske’ navode se načini za deplinofikaciju pojedinih sektora te da bi sektor električne energije bilo moguće deplinoficirati koristeći vjetroelektrane i sunčeve elektrane, a sektor industrije putem postupne zamjene tehnologija i izvora energije pri čemu bi se potrošnja plina u rafinerijama i petrokemijskoj industriji mogla zamijeniti vodikom. Nadalje, prestalo bi korištenje plina koji se danas koristi za grijanje u individualnim plinskim kotlovima na način da se prošire postojeći centralizirani toplinski sustavi i izgrade novi u gusto naseljenim područjima, uz dekarbonizaciju postojećih sustava korištenjem lokalno dostupnih izvora topline: geotermalne energije, sunčeve energije uz kombinaciju sezonskih toplinskih spremnika, energije vodonosnika, energije tla i površinskih voda te biomase. Uz navedene toplinske izvore trebale bi se koristiti dizalice topline pogonjene zelenom električnom energijom.

Hrvatska stručna udruga za plin (HSUP), poštujući aktivnosti i inicijative udruga civilnog društva, odazvala se pozivu Zelene akcije u dobroj vjeri i sudjelovala je na skupu na način da je bila predstavljena na stručnoj razini, očekujući od autora da će iznijeti snažne argumente za ‘Studiju deplinofikacije Republike Hrvatske’, što je ipak izostalo.

HSUP smatra da nije optimalan pristup koji se oslanja samo na segmentarno razmatranje inače vrlo složene energetske problematike. Smjer budućeg energetskog razvoja (a i razvoja hrvatskoga plinskog sektora) moguće je odrediti samo na temelju prethodno provedene sveobuhvatne stručne i znanstveno utemeljene analize energetske bilance i energetskog miksa, sa strukturom proizvodnje i potrošnje te trendovima za sve energente koji se koriste u Republici Hrvatskoj, uz pregled postojećih tehnologija i onih koje se tek razvijaju te uz konkretne prijedloge održivosti s vremenskog, financijskog i sigurnosnog aspekta opskrbe energijom.

HSUP smatra da ‘Studija deplinofikacije Republike Hrvatske’, unatoč određenim dobrim segmentima i idejama, daje jednostran pogled na vrlo složeno područje energetike i negira važnu ulogu prirodnog plina, potrebnu i posve održivu i u vremenu odvijanja energetske tranzicije. Predmetna je Studija nepotpuna budući da nisu razmatrana ostala kruta i tekuća fosilna goriva, što predstavlja nedostatak u metodološkom pristupu. Nadalje, ‘Studija deplinofikacije Republike Hrvatske’ ne razmatra moderne tehnologije i pristupe od značaja za uporabu plina koje čine prirodni plin ekološki prihvatljivijim (Carbon capture, utilisation and storage – CCUS, mješavina prirodnog plina i vodika itd.).

HSUP u svom djelovanju potpuno uvažava odrednice strateškog dokumenta ‘Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu’ koji je donio Hrvatski sabor 28. veljače 2020., i u kojemu je uloga prirodnog plina jasno i kvalitetno određena (uzevši u obzir i činjenicu da Republika Hrvatska ima vlastitu nezanemarivu proizvodnju prirodnog plina – što predstavlja njezinu komparativnu prednost pogotovo u ovo doba energetske neizvjesnosti i opetovanog korištenja ugljena čak i u nekim najrazvijenijim državama članicama EU-a). Prirodni plin će se sigurno i nadalje koristiti kao važan energent u Republici Hrvatskoj i imat će značajnu potrošnju, čak i slučaju smanjenog udjela u energetskoj bilanci nakon 2035. godine.

HSUP snažno podupire stav da je prirodni plin „partner“ obnovljivim izvorima energije. U stvari, prirodni plin i obnovljivi izvori energije su komplementarni i međusobno se nadopunjuju u realizaciji ciljeva energetske tranzicije i smanjenja emisija. U tu svrhu treba maksimalno koristiti postojeće energetske resurse i razvijenu plinsku infrastrukturu koju su nam u nasljeđe ostavile generacije razvojno orijentiranih stručnjaka.

Konačno, u uvjetima promijenjenih geopolitičkih odnosa, čemu svjedočimo u zadnje vrijeme, Republika Hrvatska je, temeljeno upravo na snazi svoje razvijene energetske/plinske infrastrukture, omogućila sigurnu i pouzdanu opskrbu energijom za kućanstva i industriju, uključujujući i mjere amortizacije energetskog siromaštva. U uvjetima globalne energetske krize, očito je da se države članice EU-a okreću vlastitim izvorima i mogućim dobavnim pravcima za sigurnu opskrbu energijom, aktivirajući čak i prethodno ‘konzervirane’ termoelektrane na ugljen, unatoč činjenici da je to u suprotnosti s proklamiranim ciljevima bezugljične budućnosti EU-a do 2050. godine.

Hrvatska stručna udruga za plin (HSUP)